Moja vizija svijeta kojim se krećem
Živi svijet oko nas
Blog
subota, travanj 17, 2010


Ljudi se bune zašto ne volim ovakav tip emisije, i da što bi mene zabavljalo??

Postoje dva razlicita problema u kontekstu ovoga sto je u tvojem pitanju:

a) sto bih npr. ja gledao (pogadja li Skoro moj ukus ili ne)
b) zasto mislim da Skorina emisija nije samo pitanje ukusa

a) Vec sam rekao da nemam nista protiv toga da se emitiraju emisije koje pogadjaju ukus koji nije moj. Moj ukus ukljucuje humor vise intelektualne razine, te muziku koja je drugacija od Skorine. No ja ne trazim da Skoro pogadja moj ukus. Postoje ljudi koji takodjer placaju pretplatu a vole humor nize intelektualne razine, te muziku koju voli i Skoro. Dakle - nek Skoro radi "seoski dernek", ja nemam nista protiv.

b) Ono protiv cega sam zestoko su neke stvari koje nisu pitanje ukusa. Jedna od njih je vec spomenuto uvlacenje "grada" u citav kontekst seoskog derneka, grada koji u toj prici mora izgubiti. "Grad" reprezentiran Mlikotom, zalizanim i nakaradno odjevenim muljatorom i neduhovitom budalom je u startu osudjen da "izgubi" (to se, uostalom, vidi i po glasovima gledatelja, 5:1 za "selo"). Kad se problem malo dublje proanalizira, dolazi se do posvemasnjeg Skorinog licemjerja.

Skorin kum i veliki "domoljub i katolik" Tomson ima vec dva crkvena braka (s tim da je djete dobio prije crkvenog vjencanja). Slicnim licemjerjem i "konzervativac" Skoro u prime-time nacionalne televizije ulazi na pozornicu s dvije djevojke odjevene u gotovo pornografsku sado-mazo "policijsku opravicu". Uz to, Skoro-konzervativac-vjernik svoju prvu goscu, cicatu Milu Elegovic, predstavlja uz vrlo nisku i neukusnu "salu" koja cilja na goscine dojke. Emisiju ovog pjevaca kojemu su inace na prvom mjestu "ljubav, vjera i domovina" u 21 sat gledaju i hrvatska djeca...

No, licemjerje koje se tice odnosa crkve, cudoredja i obiteljskih vrijednosti s jedne strane, te polugolih hostesa i dojki s druge strane, nije najgore.

Najgore licemjerje se tice navodnog "domoljublja" tog pjevaca. Vec sam sto puta rekao, ali cu ponoviti i 101. put: covjek koji unosi razdor (podjele) unutar nacije ne moze biti nikakav domoljub niti rodoljub. Koncipirati emisiju kao borbu (natjecanje) sela i grada, pa makar i u "saljivom" tonu, po meni je bolesno. Vec postoji citav niz suluduh i (treba li to reci) kontraproduktivnih unutarhrvatskih mrznji. Dio Hrvata mrzi hrvatske Srbe, dio mrzi Zagrepcane, dio mrzi gradjane, dio seljake, dio mrzi Dalmatince, dio Hercegovce, dio Bosance i tome slicno. Pravi domoljub smanjuje te tenzije. Pravi domoljub demistificira predrasude. Gasi vatre.

Skorin antiurbani "show" u prime-timeu nacionalne televizije je jedan od rijetkih primjera poticanja predrasuda i direktnog "paljenja vatre". Izuzetno antidomoljubna stvar.

A povezanost s gledanošću:

 

Svejedno, bio-ne bio, ovaj argument "pogledaj gledanost kod nas" ti ne znači apsolutno ništa i to iz više razloga.

Prvi, najočitiji razlog je termin u kojem se takve serije prikazuju. Deadwood su puštali subotom u nekakvom predponoćnom terminu, Gervaisov The Office petkom bliže noćnoj jedanaestici nego desetki, US The Office posvuda, na kraju u bizarnom 15.45 ili takvom nekakvom, 30 Rock ide nedjeljom nakon ponoći. To su pizdarije.

Drugi razlog je sama ta gledanost. Mozgovi ovih današnjih televizijskih genija ne mogu dokučiti osnovne postulate matematike, a to je da tržišno gledano gledanost od npr. 6% nije jednaka na tržištu od 300 milijuna ljudi i na onom 60 puta manjem. Stewart i Colbert mogu biti prezadovoljni ako se na tom svom kablu i primaknu 10%, što je za naše televizijske standarde neprihvatljivo mala gledanost.

Treći razlog je ažurnost. Sve te hit televizijske serije dolaze na naše programe debelo prekasno, budući da ih generacija koju ta vrsta serija privlači ima prilike već barem godinu prije početka emitiranja kod nas, skinuti s interneta i pogledati u terminima koji njima odgovaraju. Koliko-toliko brzo su pustili tek "Mad Men", ali i opet u šišmiš terminu preko radnog tjedna.

Četvrti razlog je uopće stav prema publici. Da, potpuno je jasno da će Škorina inačica "Folk parade" uvijek biti bitno gledanija od bilo kakvog zahtjevnijeg dramskog programa. Ili nekakav vikend variety show u prime-time terminu. Ili čak "dramski program" najprizemnije moguće estetike i retorike. To uopće nije upitno, i po tome hrvatska televizijska publika nije specifičnija od bilo koje druge svjetske publike. Ali pitanje je onda što je politika televizijske kuće, je li riječ isključivo o borbi za gledanost ili postoje i neki drugi, ako ne već etički, a onda bar kvalitativni standardi pri sastavljanju i proizvodnji programa.

smogovac @ 08:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 2, 2010
Evo nam nove emisijice kojom nas terorizira HTV. Prenosim malo Gugenovih misli:

S obzirom na udarnu trojku koja je najavljena (Skoro, Mlikota i Ljustina), te opcepoznate Skorine politicke stavove...

...a, ukalkuliravajuci U "cijenu" i najavljenu tematiku selo-grad...

..predvidjam da ce emisija imati otklon u smjeru "sto juznije-istocnije, sto seoskije, sto domoljubnije...- to bolje" Vidjelo drustvance da u medijima nedostaje desnila, pa uzelo stvar u svoje ruke....

Nije si Škoro za suvoditelja uzeo Šajetu, Urbana, Dreleta ili nekog iz TBF-a...

Mislim da u "Lijepom nasom" nije dovoljno naglaseno tzv "desno" domoljublje u onom smislu u kojem ga propagiraju Mlikota i Škoro. A niti sve prednosti sela u odnosu na grozni grad nisu do sad bile dovoljno obradjene.

Bit ce da Miroslav Škoro osim mjesta jednog od manekena plemenske desnice u Hrvatskoj, ovime zeli zauzeti i mjesto njenog "javnog intelektualca"...

Nazalost, mislim da on tome nije dorastao, bas kao sto niti humoristickim sposobnostima (vec vidjenim) nije dorastao izazovu humoristicke emisije.

 

Odgledao sam prvu emisiju ( mislim da necu vise).

Radi se o vrlo neinventivnom/dosadnom "showu". Namijenjen je populaciji koja voli "Lijepom nasom", "Bingo", "Globalno sijelo" i slicne emisije. Ljubiteljima seoskih stereotipa i isforsiranog humora niske intelektualne razine. Ljubiteljima narodnjaka i pjesama Miroslava Škore.

Sve bi to bilo u redu (svatko ima svoju publiku i svaka publika treba svoju emisiju) da autor emisije (Škoro) nije iz nekog neobjasnjivog razloga u emisiju ubacio nesto sto se zove "grad". U prvi mah (prije gledanja emisije) pomislio sam da Škoro zeli "smanjiti jaz izmedju sela i grada". Nakon gledanja emisije moj je zakljucak da je Skoro u naslov (i idiotsku koncepciju BORBE izmedju "sela" i "grada") "grad" ubacio samo zato da bi on (grad), kao "boks-vreca" gledateljima koji ga mrze, pojacao antiurbani klimaks.

Zasto to mislim?

Kao predstavnika "sela" odabrao je Danka Ljustinu koji glumi simpaticnog seoskog nacelnika, koji nosi sve pozitivne seoske stereotipe (sklonost jelu, picu, veselju, humoru i sl.). Za predstavnika "grada" je odabrao ne bas gradskog Mlikotu koji glumi nesto dosta cudno (ne znam kakve to veze ima s "gradom"), nekakvog covjeka koji beskrajno puno filozofira, mulja, ne snalazi se u duhovitostima i uvijek "izgubi" od "simpaticnog seoskog nacelnika". To je valjda slika grada koju u glavi ima nekakav iskompleksirani stanovnik sela?

Osim toga, razlika izmedju "sela" i "grada", koja u uredjenim drzavama postaje sve manja, nikako se ne moze ukoniti potenciranjem onih stereotipnih razlika koje su vladale u 19. stoljecu. Danas covjek koji zivi na selu u mnogocemu zivi slicno covjeku u gradu, govori slicno, jednako je sklon veselju, jelu i picu, ne mora nositi "seljacku odoru" iz 19. stoljeca, kupuje, prodaje i komunicira preko interneta, slusa rock i tome slicno.

Iz svega se vidi da je Skoro instrumentalizirao termin koji smo mu mi platili da bi reklamirao vlastitu narodnu glazbu, da bi reklamirao samoga sebe (zanimljiv primjer kad ne moras platiti televiziji da te reklamira, nego ona tebi placa dase reklamiras). Citava stvar se na kraju svodi da se ljudi trebaju veseliti kada Škoro pjeva neki svoj beæarac i kad tamburašima vikne "štrikaj". Zbog toga nije trebalo smisljati nikakav "format". Niti ubacivati "grad" (reprezentiran Mlikotom i bendom koji na elektircnim gitarama odsvira pokoji rif) niti "natjecanje sela i grada, sa unaprijed odabranim pobjednikom" u pricu.

Mogao je Škoro jednostavno zakupiti jednosatni termin posvecen narodnoj glazbi (ili sebi) i sat vremena izvoditi narodne ili svoje pjesme.

smogovac @ 08:30 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 17, 2009

ljeto ima žutu boju
ima toplinu sunca
ljeto ima plavu boju
ima miris mora
ljeto se glasa pjevom cvrčka
i krikom galeba u letu
ljeto ima tvoj glas i zvuke gitare
ljeto ima sve što zima nema
ljeto ima buđenja
snena i topla
ljeto ima šapate
ljubavi moje i tvoje


smogovac @ 14:26 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 19, 2009
Kako je depresivno nakon feštice i opuštanja u dobrom društvu samo se sjetiti da za 2 dana moraš na posao.
Eto, uplivali smo u novu godinu i od srca vam želim da vam prođe u sreći, zdravlju, veselju na svim poljima, granama, dolinama...

evo što jedan kolega misli o novoj godini:

Božićna XXX kolumna bila je jedna od prvih koju sam napisao za ovaj site. Nakon nje, po prvi put sam dobio desetke e- mailova čitatelja, a i gazdi sitea ta se priča posebno svidjela. Bilo je to lani, baš negdje u predblagdansko doba. Pisao sam o tome zašto mrzim Božić, i Novu godinu. Nakon 365 dana, mogu samo još jednom konstatirati isto. Od blagdana mi se, naime, kosa na glavi diže, želudac mi negoduje pa nataložena žuč iritira mozak. Dođe mi da se izrigam, da izbacim iz sebe svu jebenu sjetu, propuštene prilike i sjećanja na puno bolje dane. Biti ću toliko slobodan da citiram samoga sebe; skinuti ću dio lanjske blagdanske kolumne:
Kurvin sin je opet napravio krug. Napaja raj i pakao, pa kruži. Stado bilježi krugove, da bi znali kako postojimo, a zapravo samo slavimo još jedan korak bliže kraju. Mrzim Božić. I Novu godinu. Tako je to oduvijek. Možda sam samo još jedan od onih koji mrze cijeli svijet, i sve što tamo ima, pa mi blagdani kljucaju jetru. Ali nisam. Jebe mi se za svijet. U principu, i za sve što tamo ima....
�...Kurvin sin uskoro započinje svoj novi krug. A ja ostajem dijete mjeseca. Bilo je dosta zajebancije, ruljo, uživajte u svojim izmišljenim počecima i završecima. Ja odustajem. I fućka mi se ako mi zamjerite. Ja na sve to ionako gledam vrlo subjektivno. (23.12.2002.)
Eto, tako je to bilo onda, a tako je bogme i danas. Blagdani i ja, mrzimo se javno, i to ne krijemo. Mada sam puno bolji nego onda, nego lani, razlika je samo u nijansama. Moja nihilistička duša ogrezla u mazohizam, kao da njome upravlja pakleni stroj, zadnjih dana u prosincu naprosto poludi. Loš naboj osjeća se u radijusu nekoliko kilometara oko mene. Samo što ne vrcaju munje iz mene, kao kad se iz oblaka prazni elektricitet. A ovaj što vrca iz mene, nema se gdje isprazniti, pa struja šiklja po mom tijelu gore, dolje, lijevo i desno, i samo što mi ne sprži mozak. Na sreću, usrani blagdani ne traju toliko dugo, pa siječanj u Novoj godini dočekam živ, rijetko kad zdrav ali svakako živ, živ onoliko koliko se živim nakon svega mogu osjećati. I to su moji blagdani.
U praksi to ne izgleda puno drugačije. Uzmimo na primjer Badnjak. Bio je to za mene radni dan, običan - kao i svaki drugi. Oko osam sam se javio u radio program na novu frekvenciju postaje na kojoj odnedavno zarađujem za život, i trabunjao o blagdanskom ugođaju, ponudi na tržnici i po trgovinama.

Monotono i dosadno. Ostatak dana bio je jednako bezvezan, ako bezvezniji može biti. Oko 21 sat, zaputio sam se prema Marku koji živi par blokova dalje od mog stana, a nešto bliže središtu grada. Putem sam susreo Vidu, prijatelja kojeg sam upoznao tamo negdje 1979. godine, otkad se ozbiljno družimo. Dugo se nismo vidjeli jer smo prilično dugo vremena u različitim filmovima. On dovršava studij animacije na akademiji u Zagrebu a često je i u Austriji odakle mu je komad, uvjerljivo najozbiljnija njegova veza do sada. Vida je prilično sretan, ide mu u životu i pravi je umjetnik, boem i pol. Pridružio mi se ka Marku gdje je već bila gomila ljudi, a na stolu arsenal svih onih drangulija koje se rabe u blagdanskoj noći. Nakon kratke rasprave svijesti i podsvijesti, kao svaki stabilni rekonvalescent, odbio sam sve te draži i odlučio se za domaće crno vino koje je imalo impresivan vonj, konja bi oborio s nogu. I sjedio sam, prilično tupo. Osjećao sam se kao da sam pao s Marsa. Oko mene blud, autodestrukcija, promatram genocid nad moždanim vijugama i jedva se usuđujem prisjetiti koliki sam hedonist nekad bio i sam. A bio sam pravi kolovođa, prvi i najotporniji. Trpao sam u sebe sve i svašta i redovito zadnji padao. Jak kao slon, kapaciteta nuklearne elektrane. Pa se zapitam, koji kurac sad radim tu gdje mi nije mjesto? Večer je prolazila, a ja sam sjedio i pričao pizdarije. Bilo mi je fora jedino analizirati koliko glupo pijani i urokani ljudi djeluju iz perspektive Ťnormalneť trijezne osobe. Otkad sam smirio strasti i stao malo na loptu, prestao se uništavati, često se u ovakvim prilikama zapitam - u čemu je štos? Moram paziti kako ću ovo napisati a da ne ispadnem licemjer, da ne ispadne kako sad ja nešto serem a do jučer sam bio ista pizda kao i oni. OK, dakle, priznajem prošlost, priznajem sve, i što jesam i što nisam a nakon svega, usuđujem se istraživati, analizirati i propitkivati sebe i druge.
Osnovno je pitanje - zašto? Čemu sve to, koga vraga jedva čekamo bilo kakav motiv da u sebe utrpamo svo smeće ovoga svijeta? I to na dan kad se rodio Isus, rođen da pati i da strada. Da ga dobro zakucaju na križ, probiju mu krhko tijelo kopljem, pa kockama na sreću razdijele ono malo sirotinje, dronjaka u kojima je 33 godine živio. Njegov život nama je izlika da budemo sjebaniji nego ikad u godini, da se overdoziramo najvećim uličnim smećem. A tako je to još od ranog puberteta. Jesmo li sjebana, frustrirana generacija, pa se ne znamo ponašati bez psihoaktivnih sranja? Mislim da je to loša isprika. Činjenica da smo živjeli u gradu izravno izloženom ratnim stradanjima, da su granate često padale po krovovima i da su u jednom trenutku tenkovi bili u predgrađu, na šibenskom mostu, da nas je samo sreća dijelila od sudbine Vukovara - može li to biti opravdanje kada je i ovog Badnjaka većina sugrađana, vršnjaka, dočekala Božić bez svih tih ilegalnih sranja kojima smo se kljukali godinama, a kojim se većina Ťnasť i dalje kljuka i u tome uživa. Još u srednjoj školi čekali smo petak, sakupljali lovu i ulagali je u bilo što, što utječe na svijest, što je mijenja, remeti percepciju i izbacuje nas iz kolosijeka. Božić, Nova godina, velike fešte, bili su samo vrhunac onoga što se obilato radilo vikendima, a što su neki s vremenom radili i sve češće. Ne trebam napominjati da neki od njih nisu dočekali ovu novu godinu, pa čak i neke prijašnje.

smogovac @ 08:50 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 14, 2008
Nešto me nema u zadnje vrijeme. ZZZZZima mi je, nagomilalo se posla, a ja sam ostao konačno sam u uredu i slažem si stvari.

Kakav je moj posao? Gomila administracije, od čega je sigurno pola uzaludna administracija, u firmi ne klapa mnogo toga, sastanči se na veliko, ali iza toga nema ničega.

Ja samo promatra i puštam ekipu neka nabrijano odlazi na te isprazne sastanke i prepucava se. Ah, da, ovdje je ipak to mnogo perfidnije i umjetnije jer su gotovo same žene oko mene. Kaže mama da je raditi samo sa ženama grozno. Ja zasad nemam problema s njima, iako naslućujem tko bi mogao biti "kvaran".

Čujemo se uskoro...
smogovac @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare